Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić posjeduje pročistač otpadnih voda koji ima izgrađen mehanički sustav pročišćavanja u kojem se otklanja krupni otpad i primarni mulj iz voda. U svrhu unaprjeđenja cijelog sustava Vodoopskrba i odvodnja provodi Projekt poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Zaprešić. Projektom će se proširiti postojeća mreža odvodnje, dograditi i rekonstruirati vodoopskrbna mreža te sustav odvodnje, ali i dograditi uređaj za pročišćavanje voda.
Posjetili smo lokaciju pročistača i razgovarali s voditeljem i tehnologom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Vodoopskrbe i odvodnje Zaprešić Aleksandrom Tašićem koji nam je odgovorio na brojna pitanja u vezi pročistača. Za početak smo saznali zašto je nužno pročistiti vodu: “To je nužni proces jer je voda osnova za život. Sudjeluje u našim metaboličkim procesima, ali kada je u formi otpadne vode predstavlja problem jer postaje podloga za prijenos bolesti. U prošlosti je otpadna voda upravo bila glavni uzročnik velikih epidemija poput kolere i trbušnog tifusa. Nepročišćene otpadne vode utječu na stanovništvo kroz interakciju svih živih bića koji se nalaze u tim vodnim staništima. Primjerice, ako pratimo jedan životni ciklus komarca, on se mrijesti u otpadnim vodama. To je njemu hranjiva podloga za rast i razmnožavanje. Potom, komarci dolaze u interakciju s ljudima, pa dolazi do bolesti. Dobar primjer je malarija u Africi.”
Proces pročišćavanja otpadnih voda provodi se u tri, a ponekad i u četiri stupnja. U Zaprešiću se provodio tek prvi stupanj pročišćavanja otpadnih voda, no prema uobičajenom postupku tri su stupnja: “Prvi je mehanički stupanj, drugi je biološki i treći je stupanj uklanjanje dušika i fosfora. Prvi stupanj je onaj u kojem se uklanja grubi otpad poput vlažnih maramica uz odvajanje primarnog mulja. U drugom biološkom stupnju sudjeluju mikroorganizmi. Otpadna tvar iz otpadne vode je njima hrana i metaboličkim procesima nastaju CO2 i H2O, dakle, razlažu tu organsku otpadnu tvar na ugljikov dioksid i vodu. Dušik se uklanja pomoću procesa nitrifikacije, denitrifikacije i kemijskog taloženja fosfora, doziranjem nekih kemikalija. Trenutno stanje uređaja je u izgradnji, prepuštanju u probni rad. Do sada smo imali samo prvi stupanj pročišćavanja uklanjanja grubih tvari i primarnog mulja. Primarni mulj se zbrinjavao dehidracijom i kompostiranjem. Sada, dogradnjom uređaja taj će postupak biti malo drugačiji, mulj će ići na aerobnu digestiju iz kojeg ćemo proizvoditi bio plin, odnosno iz njega ćemo proizvoditi toplinu i električnu energiju”, objasnio je Tašić.
Građani na svojim računima plaćaju pročišćavanje otpadnih voda, a tehnolog Tašić pojasnio je same troškove pročistača: “Troškovi su veliki, a većina troškova otpada upravo na trošak električne energije zato što se svi dijelovi uređaja za pročišćavanja vode pokreću električnom energijom. Drugi trošak se odnosi na kemikalije za taloženje fosfora, za proces dehidracije i kemijske stabilizacije, kao i za proces pročišćavanja zraka.”
Nadalje, tehnolog Tašić rekao je kako se do sada mulj zbrinjavao kompostiranjem, ali nadogradnja uređaja omogućit će drugačiji način zbrinjavanja mulja: “Primarni i sekundarni mulj koji nastaje iz biološke i tercijarne obrade vode će se anaerobno stabilizirati, proizvod će se bio plin i metan. Potom ćemo njega iskorištavati za proizvodnju toplinske energije, odnosno tople vode za grijanje kao i za proizvodnju struje kako bi optimizirali troškove uređaja. Neugodni plinovi koji nastaju, sumporovodik i amonijak, tretiraju se kemijskim ispiranjem. Trenutno su rezultati zadovoljavajući, no sve su strože zakonske direktive pa će ovaj uređaj u budućnosti zadovoljavati kvalitetu zraka.”
Saznali smo i kako se financira projekt nadogradnje i rekonstrukcije otpadnih voda, ali i po čemu je uređaj specifičan i što ga to čini jednim od najsuvremenijih pročistača u Hrvatskoj: “Najvećim dijelom, oko 70 posto, financira iz EU sredstava. Ostali dio čini Ministarstvo, odnosno Hrvatske vode, Grad Zaprešić i Komunalno. Svaki je uređaj zapravo specifičan sam za sebe jer karakteristike uređaja dirigiraju svojstva otpadne vode. Mi imamo sekundarni stupanj pročišćavanja, mikrobiologije. Ono što je specifično za ovaj uređaj jest da će biti među najsuvremenijim u Hrvatskoj.”
Voditelj i tehnolog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Vodoopskrbe i odvodnje Zaprešić Aleksandar Tašić pojasnio je i što se ne smije bacati u otpadne vode: “Ne smijemo u otpadne vode bacati vlažne maramice jer iznimno povećavaju trošak električne energije i stvaraju problem u cijelom sustavu tako što može doći do nagomilavanja te može doći do nesreća u sustavu javne odvodnje. Dakle, u otpadne vode se ne bacaju tvari koje nisu biorazgradive. Također, u otpadne vode se ne smije bacati jestivo ulje koje smo koristili u kućanstvu. Dobar primjer je Slovenija koja zbrinjava otpadno ulje i iz njega proizvodi bio dizel te tako smanjuju trošak električne energije. U konačnici još proizvode električnu energiju. Primijetio sam kako ljudi funkcioniraju. Primjerice, dok čekaju autobus na stanici puše cigaretu te ju bace u slivnik kada bus stigne. Taj opušak nije nigdje nestao, već se mora ukloniti pomoću tih grubih sita što opet povećava potrošnju električne energije. Ništa ne može nestati ili nastati, samo je pitanje biorazgradivosti. Toalet papir je biorazgradiv, ali vlažne maramice nisu. Svaki otpad koji možemo sortirati ne bi trebao završiti u otpadnim vodama.”
