Od 16. veljače do 16. ožujka, u Galeriji Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću, prikazuje se izložba keramičkih radova s izrekama na kajkavskoj ikavici “Moja lipa rič”, autorice Zdravke Kramarić u povodu Međunarodnog dana materinskog jezika.
Poslovice na srcima preuzete su iz zbornika kajkavske ikavice „Donjosutlanski govor i običaji“, Školska knjiga, Zagreb, 2007., a prvi su radovi nastali na poticaj voditeljice Udruge Ivana Perkovca iz Šenkovca Jasne Horvat povodom Dana europske baštine 2020.
Voditeljica učeničke zadruge Ban, koja djeluje u Srednjoj školi Ban Josip Jelačić iz Zaprešića, te voditeljica sekcije za keramiku, Zdravka Kramarić rođena je 5. svibnja 1974. u Brežicama. Nakon završene XI. gimnazije u Zagrebu upisuje Filozofski fakultet, te diplomira na smjerovima kroatistika i bohemistika. Živi u Brdovcu, a radi kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u Srednjoj školi Ban Josip Jelačić u Zaprešiću.
Za srednjoškolskih i studentskih dana pohađa i završava tečaj keramike kod naše vrsne keramičarke gđe Mirjane Mlinarić Maleković. Članica je Udruge likovnih stvaralaca Zaprešić i Udruge Vladimir Maleković u Brdovcu. Svoje radove izlagala je dva puta na samostalnim izložbama i mnogo puta na skupnim izložbama u Brdovcu i Zaprešiću.
Otvorenje izložbe će biti 16. veljače u 19 h.
S mnogo mjere i suptilnosti Zdravka koristi keramosredstva: engobe, glazure, temperaturu, a dimenzije srca primjerene su likovnom opisu, ali i tekstualnom sadržaju. Njezina tehnička i sadržajna osjetljivost na svoj zavičaj omogućava autorici da ostvari ovaj autentični keramički opus koji potvrđuje postojanje vremena i rada, ali i njezinu priču – sliku i tekst, njen umjetnički rad i višeobličnu prepoznatljivost.
Mirjana Mlinarić Maleković
Pred nama se nalaze keramički artefakti profesorice Zdravke Kramarić. Zdravka je po vokaciji svojevrsni zaljubljenik u keramiku i keramikom se bavi podosta godina. U osnovnoj školi dobiva prvu poduku kod poznate hrvatske keramičarke Mirjane Mlinarić Maleković, a u srednjoj školi ozbiljnije prilazi bavljenju keramikom. Izlagala je na mnoštvu skupnih izložbi na području Zaprešića i Zagrebačke županije. Imala je i nekoliko samostalnih izložbi koje su bile izuzetno zapažene. U većini slučaja radovi su joj manjeg formata sa zavičajnom tematikom i prilagođeni za komorne prostore.
Temu ove izložbe “licitarsko srce” oslikava tehničkom perfekcijom, engobom na pečenoj glini. Boje su joj čiste, uzete iz narodne nošnje brdovečkog kraja. Dekorativnost u keramici osnovna su obilježja radova Zdravke Kramarić i ona je prvenstveno keramoslikar folklornog i imaginarnog.
Srce kao motiv od antivijeka je za čovjeka bilo puno posebnog značenja. Za umjetnike, pak, srce je i u morfološkom i u simboličkom smislu stalni i neiscrpni izvor inspiracije. Zdravka Kramarić također se ubraja u umjetnike koji su u ovom vječnom motivu pronašli svoju inspiraciju. Kad se radi o keramičkim srcima, umjetnica tu više daje prilike boji i tekstu i tako gradi svoju priču.
Srce, kao velika inspiracija ove umjetnice, i sadržajno su bogata. Ona su ukrašena licitarskom ornamentikom i u tom autohtonom suveniru u njih su pohranjene “riči” zavičajnih izreka donjosutlanske ikavice (Samo se jemput živi; Lubaf je lubaf; Ti i ja kak cvita dva; Se se more kaj se hoče; Lipa rič i želizna vrata otpira; Vudri brigu na vesele; Da te ni, tribalo bi te zmislit…). Tako svaka riječ vrijedi tek kada izvire iz srca i zato ove “lipe riči” nalaze svoje mjesto u srcima Zdravke Kramarić. Srce je upoznala jako rano u svom djetinjstvu i trajno zadržala u sebi i tako ih na ovoj izložbi ugradila u svoj autorski svijet.
Na kraju, srca Zdravke Kramarić progovorila su životom zavičaja i ostat će trajni spomen ljubavi za materinsku riječ.
Drago Jančić