Otvorenje izložbe Ivane Mikulić “Ono beskonačno u mikrokozmosu”

MOJ ZAPRESIC NE PROPUSTITE NOVOSTI

U četvrtak 22. rujna 2022. u 19:00 u prostorijama Ogranka Matice Hrvatske u Zaprešiću, održat će se otvorenje izložbe Ivane Mikulić “Ono beskonačno u mikrokozmosu”.

Nova izložba slika Ivane Mikulić pod naslovom Ono beskonačno u mikrokozmosu do sad je najintimniji pogled u svijet ove mlade akademske slikarice. Svakom novom serijom radova ona sve intenzivnije ogoljuje sebe te pred gledatelja rasprostire svoje želje i nadanja koji nose univerzalnu poruku čovjekove potrage za srećom i ispunjenjem. Njezina likovna ekspresija odraz je duboke introspekcije i snažnim emotivnim nabojem proživljene stvarnosti, a manifestira se kroz slike koje vibriraju eksplozijama boja svaki put rasplinutim na različiti način. Hrabra upotreba boja prepoznatljivo je obilježje Ivaninog stvaralaštva te se ona kroz dosadašnji rad predstavila odvažnom kolorističkom paletom kojom definira svoj umjetnički izričaj. Na izloženim slikama prevladavaju tonovi plave boje isprekidane sitnim, treperavim akcentima svjetline, a ovaj pristup točkastoj izgradnji i razgradnji oblika proizašao iz nasljeđa poentilizma kao da je dodatno naelektrizirao slikarsko platno. Na prvi pogled zabljesnuti smo apstraktnim kompozicijama u kojima hvatamo svjetlost, boje i amorfne tvorbe u kojima kao da odjekuju fragmenti nedokučivog svemirskog prostranstva. No to je samo privid. Kao i u ranije nastalim djelima u Ivaninom opusu, ona nas vodi i poučava da se iza površinskoga blještavila krije puniji i suptilniji svijet. Tek kad se približimo i pažljivije promatramo slike najednom pred nama iz vrtloga boja izviruju jasni figurativni detalji – muška i ženska lica. Ta su lica pročišćena od suvišnih pojedinosti ili portretnih karakteristika, mahom svedena na obrise profila, ponekad građene sigurnim potezom kontinuirane linije, no češće razgrađene titravim nanosima boje. Isprepletena i suprotstavljena, spojena i sljubljena, ova lica dočaravaju snagu i vitalnost naših ljubavnih odnosa kroz susret iskonskih životnih sila. I ne samo onih izvan nas, jer ona ujedno simboliziraju i dinamiku nesvjesnih arhetipova koje Jungovom terminologijom nazivamo Animus i Anima, odnosno, Yin i Yang rječnikom kineske filozofije o dva suprotna kozmička pola ili pak Eros i Logos u tumačenjima antičkih Grka. Dualnost ovih životnih sila, kojim god ih imenom nazvali, temelj je čovjekovog shvaćanja svijeta oko sebe te kroz njihov dijalog spoznaje sebe i integrira obje energije u cjelinu, u težnji prema konačnom pomirenju suprotstavljenih primarnih impulsa. Naizgled nespojivi i odvojivi, oni se privlače, nadopunjuju i udružuju u novo jedinstvo, a o njihovoj neizmjernoj stvaralačkoj moći govori slika Trudnica gdje se svijetli i tamni koloristički kontrasti u sredini sjedinjuju u novi splet boja u kojem buja puls novoga bića. No, usporedimo li slike Svemir i Zigota, primjećujemo da suština novog života nije puno drugačija od suštine svemira, odnosno, i naš mali mikrokozmos samo je djelić puno većega makrokozmosa koji nas okružuje. Elementarne čestice koje prožimaju makrokozmos nalaze se i u nama, u čemu odjekuju ideje kvantne fizike da smo sačinjeni od zvijezda. Promišljanja o povezanosti čovjeka i svemira pojavljuju se još u Platonovim djelima, a filozof njemačkoga klasičnog idealizma, Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling, smatra da upravo “umjetnost iskazuje makrokozmos, ono beskonačno u mikrokozmosu, u konačnom.” (Hrvatska enciklopedija). Teme su to koje zaokupljaju čovjeka od davnina, a da su one jednako izazovne i suvremenom čovjeku potvrđuje nam i novi ciklus slika Ivane Mikulić.

dr.sc. Martina Ožanić