Na kavi sa Zdravkom Kramarić voditeljicom Učeničke zadruge Ban

MOJ ZAPRESIC NA KAVI

Popili smo kavu sa Zdravkom Kramarić kako bi iz prve ruke saznali kako funkcionira Učenička zadruga Ban u Srednjoj školi Ban Josip Jelačić Zaprešić.

Koliko sekcija postoji u Učeničkoj zadruzi Ban, koliko je ljudi uključeno u rad i kako zapravo funkcionira zadruga “iznutra”?

Učenička zadruga Ban mala je poslovna tvrtka koja unutar svoga pogona ima 10 sekcija i 13 voditelja, tu su, keramička sekcija (Zdravka Kramarić), sekcija za izradu sapuna (Bojana Ivošević), likovna sekcija (Keti Bradanović), sekcija za uslužne djelatnosti (Dunja Vukelja, Mirjana Šams), sekcija za osobne usluge (Gordana Huzak), sekcija za promociju (Monika Škalec), sekcija za računovodstvo (Anita Kola Brundić), sekcija za humanitarni rad (Zvonimira Špoljar), sekcija za inovacije (Vesna Marić, Danijel Ptičar), sekcija za projekte na međunarodnoj razini (Helga Kraljik, Ankica Šarić).

Zanimljivo je da je od 672 učenika naše škole njih oko 170 uključeno u rad zadruge što čini oko 25% naših učenika, tj. jedna četvrtina što nije malo. Rekla bih da je to iznutra sinergija proizvodnje, usluga, promocije, računovodstva, humanitarnosti, inovativnosti, projektnoga pristupa i učenika i nastavnika. Zapravo, krećemo s malim idejama od kojih slažemo uporabnu i ukrasnu keramiku, oslikane platnene vrećice, kozmetičarske i frizerske usluge, kolačiće, predmete izrađene na CNC uređaju; zbrajamo za ulaganje u nove proizvode i edukaciju, ali i prikupljamo za potrebite učenike škole, a kad možemo, uključujemo se s primjerima dobre prakse, radionicama i poklonima u međunarodne projekte, bilo uživo ili na mreži.

Učenička zadruga Ban, Srednje škole Ban Josip Jelačić, jedna je od ljepših priča iz Zaprešića već godinama. Kako je gledati rast zadruge, iz generacije u generaciju?

O tome da ćemo postati prepoznatljivi i dobro praćeni na društvenim mrežama, nismo razmišljali, no ipak smo to učinili s namjerom da se otvorimo lokalnoj zajednici, ali i šire. Lijepo je čuti naše „stalne mušterije“ kako navrate do našeg prodajnog štanda tražeći nešto što smo objavili na webu, hvaleći nas i imajući povjerenja da ono što su dali, ide u prave ruke. Mislim da je humanitarni dio naša najljepša zadružna priča što u učeničkom zadrugarstvu baš i nije uobičajeno.
Samim time što i sami učenici pri dolasku u naše prve razrede žele pristupiti zadruzi, znak je da su za nju čuli i da će ona rasti što nas čini izuzetno ponosnima jer to je prepoznatljivost u koju smo godinama ulagali.

Nedavno smo imali prilike vidjeti uskršnje vjenčiće koje je zadruga radila, famozni Rudeki su veliki hit pred svaki Božić, ali zadruga radi kroz školsku godinu i mnoge druge proizvode. Kako je planirati i organizirati dizajniranje, kreiranje i rad na svim tim proizvodima?

O, da, uskršnji vjenčići i Rudeki uvijek su pravi hit i nikad ih nije previše. Uvijek kažemo da ćemo napraviti koliko nam vrijeme dopušta, ali jednako tako uvijek premašimo to vrijeme i odradimo svake godine sve više i više. Sasvim se spontano razvijamo i otkrivamo hobističke sklonosti naših nastavnika koji su se ove godine priključili s idejom o odličnoj i vrlo kvalitetnoj Banovoj kremi za ruke, drvenim naušnicama izrađenima na CNC stroju, Banovim kupkama… Naravno, uz već sve postojeće proizvode. Često nastavnici daju ideju nakon čega je učenici prihvate ili ne, dorade, dodaju još neko svoje rješenje i proizvod je tu. 13 je aktivnih nastavnika uključenih u rad zadruge zaista mnogo, a treba računati na to da smo polivalentna škola koja u rad zadruge uključuje sve svoje smjerove što se pokazalo kao pun pogodak.

Učenička zadruga Ban pozvana je kao predstavnica Zagrebačke županije na Prvi Sarajevo Maker Faire. Koliko se na ovakvim sajmovima inovacija i kreacija mogu uspješno prezentirati radovi srednjoškolaca?

Da, izrazito smo ponosni na to. Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva pomno prati naš rad, redovito izlažemo na županijskim, međužupanijskim, državnim predavanjima i radionicama koje ponekad i sami organiziramo pa je to bio rezultat našeg angažmana, naročito ove godine. Neizmjerno je iskustvo družiti se sa zadrugarima iz cijele Hrvatske pa smo tako i ugovorili buduću suradnju. Svoje smo radove izložili na zajedničkom stolu, mogli su je pogledati mnogi prolaznici, a nama je dragocjena jer smo na taj način prezentirali i svoj grad svojim izlošcima ne temu – Banov brk.

Uz Zadrugu Ban dobili smo proizvod Banov brk. Kako je nastao brk, i kako se u UZ Ban smišljaju novi proizvodi i nove kampanje?

Ideja o brku rađa se u glavi već neko vrijeme, a ljeto pred ovu školsku godinu, nekoliko je nastavnika sjelo i razradilo projekt te smo vrlo rano počeli s njezinom realizacijom. Ideja je krenula od Banovog broša (keramika), a kasnije su se ideje samo nizale pa smo tako dobili: Banov štapić (keramika), Banov lančić (keramika), Banov sapun, Banova kupka, Banova krema za ruke, Banove naušnice (drvo), Banova vrećica… Poticaj za to sigurno je bila prijava MZO-u za financiranje projekata unutar izvannastavnih aktivnosti u iznosu od 20000 kn.

Zadruga se plasirala na državnu Smotru projekata iz područja građanskog odgoja i obrazovanja i drugih međupredmetnih tema – Projekt Građanin, koju organiziraju Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Agencija za odgoj i obrazovanje. Koliko ovakvo priznanje utječe na promicanje zadrugarskog rada u Srednjoj školi Ban Josip Jelačić?

Da, to zaista nije mala stvar prve se godine prijaviti na ovakvu smotru i odmah biti pozvan na državnu razinu i tamo osvojiti maksimalan broj bodova. U njoj smo spojili izvannastavnu aktivnost građanski odgoj i obrazovanje i učeničko zadrugarstvo, mentorirali četiri učenice i zajedno došli do odličnog rezultata. Možete si samo zamisliti koliko je to utjecalo na našu promociju i među nastavnicima koji se ne bave zadružnim aktivnostima u svojim školama. To daje neke nove ideje i perspektive neke nove škole, ali i dimenziju povezivanja baštine koju zadruga njeguje sa suvremenim društvom.

Objavili ste i online ljetopis u kojem se mogu pratiti aktivnosti zadruge u aktualnoj školskoj godini. Hoće li ljetopis postati tradicionalno mjesto gdje će se zadrugari u budućnosti moći prisjetiti srednjoškolskih dana?

Ne znam možemo li to nazvati samo ljetopisom ili je to časopis, dnevnik, kronika jedne zadrugarske godine. On je zaista na razini Republike Hrvatske jedinstven, u njega je uloženo jako puno truda, obiluje zanimljivim tekstovima i mnogobrojnim fotografijama koje će jednoga dana sigurno biti svjedokom nekoga prošlog vremena. Osim toga, on je digitalni i na taj ga način mnogi mogu prolistati što se inače dogodi samo na smotrama i onda padne u zaborav. Zalažemo se za osuvremenjivanje učeničkih zadruga i u nekim smo elementima pioniri.

UZ Ban redovito humanitarnim akcijama pokazuje i drugu stranu zadruge, i uzrečice „Kad se male ruke slože.” Pamtimo prošlogodišnju uspješnu akciju kreatIVAN, prodaju proizvoda za djecu iz Dječjeg doma Laduč, za potrebite učenike škole, prikupljanje materijalne humanitarne pomoći za pomoć izbjeglim osobama iz Ukrajine… Koliko ovakve akcije, koje služe da se nesebično pomogne ljudima kojima je pomoć potrebna, pomažu da se stvori osjećaj zajedništva zadrugara?

Prije četiri godine osnovali smo učeničku zadrugu koja se na neki način nadovezala na našu dugogodišnju tradiciju izrađivanja uskršnjih predmeta, uskršnji sajam pa darivanje štićenika iz Dječjega doma u Laduču. Nekako smo sve svoje druge aktivnosti posložili prema tom obrascu jer nam se činilo da je jedino to ispravno i naš zadružni rad čini plemenitim, a svoje učenike na taj način podučavamo mnogo bitnijim stvarima od samoga znanja. Neizmjerna je radost kad je škola zbog virusa zatvorena, a prosvjetari dvotjedno dolaze u školsku kuhinju peći kolače čijom se prodajom pomoglo baš kad je trebalo, a trebalo je puno. Ili kad je država u štrajku, a u keramičku radionicu ne stanu svi koji žele sudjelovati u izradi Božićnih predmeta. To su trenuci koje u svojem prosvjetarskom poslu nosiš kroz život. A da ne spominjem mnogobrojne učenike kojima stihijski pomažemo i dajemo vjetar u leđa za sve njihove materijalne manjkavosti koje bi ih mogle kočiti u školovanju. Eto, to je naša zadruga!

U projektu „Rič h srcu“ kajkavsku ikavicu ste oživjeli i stavili na keramiku. Kako je došlo ideje, i do toga da se u sklopu Dana europske baštine prezentira to narječje?

To je isto zanimljiva priča. Nije bilo teško spojiti nastavnicu hrvatskoga jezika, izvornu kajkavsku ikavku i zaljubljenicu u keramiku da nastanu licitari s poslovicama na navedenom govoru. Na poticaj Udruge Ivana Perkovca – za očuvanje kajkavske ikavice i nematerijalne kulturne baštine i njezine voditeljice Jasne Horvat prijavili smo se na manifestaciju Dani europske baštine 2021. koju organizira Ministarstvo kulture i medija, ušli u njihovu brošuru i proizvodnja je krenula. Mnoge smo učenike i nastavnike na taj način educirali o postojanju zaštićenoga govora u blizini njihove škole nakon čega je uslijedila i izložba u Gradskoj knjižnici Ante Kovačić čija je zavičajna zbirka također bila dio našega zajedničkog projekta.

Znaju li se već planovi zadruge za sljedeću školsku godinu, ili će se o tome ipak nakon praznika i odmora?

Trenutno završavamo projekte u ovoj školskoj godini, sudjelujemo i kao predavači na edukacijama za zadrugare, nedavno smo sudjelovali na novim Danima Zaprešića i taman još imamo toliko snage da sve privedemo kraju. Naši su učenici i nastavnici ove školske godine zaista napravili mnogo, kao nikad do sad pa nam je svima potreban odmor nakon kojega ćemo o novim zadružnim planovima.

A za kraj: sve naše proizvode na temu BANOV BRK možete pogledati u Gradskoj knjižnici Ante Kovačić u Zaprešiću i, naravno, lajkajte nas na Facebooku i Instagramu – Učenička zadruga Ban!

Foto: Učenička zadruga Ban