Svjetski dan televizije

Novosti

Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) proglasila je 21. studenoga Svjetskim danom televizije kako bi istaknula važnost i vrijednost mira i sigurnosti jer je u sedamdeset godina svojega postojanja televizija postala najutjecajnijim medijem, a čak 98 % kućanstava u svijetu svakodnevno gleda različite televizijske programe.

TV, televizija ili dalekovidnica ime je dobila od grčke riječi tele za daleko i latinske visio koja označava gledanje. U razvoj tog danas mnogima neophodnog otkrića bilo je uključeno mnoštvo znanstvenih umova; od Paul Nipkowa koji je izumio prvi mehanički modul televizije pomoću kojeg je slao slike kroz žice, do Alana Campbell-Swintona i Borisa Rosinga koji su pomoću katodne cijevi kreirali televizijski sistem.

Bio je to početak mehaničke i elektronske televizije. Za prvi praktični sistem mehaničke televizije zaslužan je Charles Jenkins, dok su za onaj elektronski najzaslužniji Vladimir Zworykin i Philo Farnsworth koji je svoju prvu demonstraciju posve elektroničkog sistema održao u Philadelphiji 1934. na Franklin institutu.

Dvije godine kasnije započela su i prva neredovita emitiranja u Londonu, a kako bi prijenos Olimpijskih igara u Berlinu i Hamburgu bio dostupan svima koji nisu imali vlastiti TV prijemnik otvoreno je gotovo 30 javnih soba za gledanje.

Prvi TV prijemnik u Hrvatskoj izradio je Josip Lončar. Njime je s ponosom i velikim smetnjama, 1930. godine, primio signale TV emisije iz Berlina.

Idući korak bio je uvesti nešto boje u crno-bijeli svijet televizije, a nakon toga prijeći na analogni signal. Iako to, naravno, i nije sve bilo tako jednostavno kao što zvuči u ovih nekoliko redaka.
Digitalni signal današnjice zapravo je sasvim logičan slijed događaja, preostaje nam pitati se što je sljedeće!?

Moć televizije

Iako svakodnevno pruža niz informativnih, zabavnih, edukativnih i kulturnih sadržaja, u nekim je pogledima televizija i dalje ostala crno-bijela, pritom mislimo na njene dobre i loše strane.

Silan izbor sadržaja na televiziji veoma lako izaziva ovisnost, naročito kod mlađe publike kojoj često biva zamjena za odgajatelja. Problem je u tome što u prosjeku svakih sat vremena dnevno televizija prikaže oko četrdesetak nasilnih scena čak i kroz crtiće. Pokušajte se sjetiti posljednjeg crtića ili filma u kojem niste vidjeli niti jednu nasilnu scenu.
Meta ovisnosti nisu samo djeca, već i stariji ljudi kojima je televizija svojevrstan bijeg od depresije ili osame. Međutim, nije samo ovisnost negativna strana televizijskog svijeta, tu su još i ispraznost i voajerizam koji nam serviraju reality showovi.

Nažalost, televizija postaje sve sličnija tabloidima, a da ne spominjemo kako se njena moć koristi i u manipulativne svrhe. Stoga je važno na ponuđene sadržaje gledati kritičkim okom, razmislite o tome kad se idući put udobno smjestite u svoj naslonjač i pritisnete gumb daljinskog upravljača.

Roditelji, djeca i televizija

Roditelji imaju veliku ulogu kad su u pitanju djeca i televizija. Djeca bi programski sadržaj trebala pratiti uz roditeljski nadzor i svaki roditelj bi za svoje dijete trebao birati edukativne, vesele i korisne sadržaje. Ukoliko je moguće da roditelj zajedno s djetetom prati program primjeren i izabran od strane djeteta i da pritom razgovara s djetetom o pogledanom sadržaju upućujuću na moralne i druge vrijednosti koje dijete na taj način usvaja.
Svakako bi trebalo izbjegavati gledanje televizije za vrijeme obroka, sadržaje sa scenama nasilja, reality showove, sapunice i razne emisije neprimjerene dječjem uzrastu.