Simbolika cvijeća seže daleko u povijest, još u 12. stoljeće, kada su Kinezi i Japanci već naveliko usavršili tehniku tumačenja cvjetnih poruka. U Europi se cvijeće počelo darivati tek u 18. stoljeću, kao i nositi na grobove preminulih kako bismo čak i nakon njihove smrti pokazali da mislimo na njih. Cvijeće za groblje također nosi određenu simboliku, a najčešći izbor su krizanteme, špine, ljiljani ili pak margarete.
Blagdan Svih Svetih slavi se još od 4. stoljeća, a nastao je u spomen mučenicima. Danas ga slavimo kako bismo se prisjetili onih koji više nisu s nama i odali im počast. Na dan Svih svetih na grobovima obično se mogu vidjeti raskošne margarete, simpatične i šarene tratinčice (gumbeki), ukrasni kelj ili pak elegantne krizanteme. Riječ je o rijetkim vrstama cvijeća koje cvatu u hladnije doba godine. Upravo zbog toga što rastu prije zime, u Europi simboliziranu prolaznost, žaljenje i odlazak duša na drugi svijet.
Ovisno o boji mogu simbolizirati i druge osjećaje: tako crvene znače ljubav i strast, žute zanemarenu ljubav i tugu, bijele odanost, a ljubičaste dobre želje. Uz cvijeće na groblje se nose i lampioni kojima simbolično osvjetljavamo put mrtvima kako bi lakše prešli na drugu stranu.
