Svakog 22. listopada osobe koje mucaju i njihove obitelji, stručnjaci, logopedi, nastavnici, istraživači i kliničari koji se bave mucanjem zajednički obilježavaju Međunarodni dan svjesnosti o mucanju da poboljšaju razumijevanje izazova s kojima se suočavaju osobe koje mucaju.
Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tijek govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, ili osoba ne može početi izgovarati riječ. Određene situacije kao što su govor pred više ljudi ili telefonski razgovar mogu pogoršati mucanje.
Unatoč desetljećima istraživanja, ne postoji jedinstven odgovor na pitanje o uzroku mucanja, ali se mnogo zna o čimbenicima u području genetike, neurofiziologije, dječjeg razvoja i obiteljske dinamike koji doprinose nastanku mucanja. Ono se najčešće javlja u predškolskoj dobi, te 5% sve djece prolazi kroz razdoblje mucanja u trajanju od najmanje šest mjeseci. Do kasnog djetinjstva kod tri četvrtine djece mucanje će se povući, kod neke djece uz pravovremeno savjetovanje roditelja i odgojitelja (indirektna logopedska terpija) može doći do spontanog oporavka, a kod neke djece je potrebna direktna logopedska terapija. Kod 1% djece mucanje ostaje dugotrajni problem.
Poznato je da se mucanje javlja tri do četiri puta češće kod muškog spola. Mucanje je fenomen koji se smatra lako uočljivim i moglo bi se reći da „svi znaju što je mucanje“. Mucanje može imati negativne posljedice koje podrazumijevaju emocionalne i socijalne teškoće koje se protežu kroz čitav životni vijek.
Da bismo olakšali govor osobe koja muca, trebamo smanjiti broj pitanja, pokazati interes, ne izbjegavati kontakt očima i osobu koja muca ne prekidati niti požurivati.